otokpiwa

subota, 26.09.2015.

SVILENI AUTO - PUT

Od Nukusa do Bukhare gotovo cijeli dan vozili smo se u dva taxija: sa Bulamom, starim poznanikom koji nas je kod grada Beranija transferirao u drugo vozilo svoga kolege od 200 kilograma.

Najprije smo natankali i nafte i plina. Prije tankanja, tj. prije no se uđe u samu pumpnu stanicu običaj je da se svi putnici iskrcaju na svojevrsnu čekaonicu. Samo je šofer ovlašten ući u ograđeni prostor pumpe. Valjda neke mjere opreza?!

Tijekom vožnje nisam spavala, što je nevjerojatno, već sam držala zatvorene oči kako se ne bi sekirala. Tu sam taktiku usvojila pošto mi je jedan „long veichle“ skoro prošarao lijevo rame. Šofer dvjestokilaš - lola i bekrija najbrži je u regionu.

Kinesko – uzbekistansko – raznorazna inicijativa rezultirala je zajedničkom odlukom i zajedničkim naporom da se trasa od cca 1000 km počne rekonstruirati prema antičkoj trasi Puta svile. Stvarno hvalevrijedan plan koji valorizira antičku ispravnu logiku. Oduševljena sam! Možda se slabo restauriraju kantuni po zgradama, ali fizička obnova Puta svile… ravna je primjerice ideji obnove centurijacije kao sustava podjele zemlje u Dalmaciji. Što se mene tiče, božanstvena gesta.

Na ovoj dionici (Khiva – Bukhara) dakle, postoji cesta i očito je svilena trasa očuvana: neelektrificirana, bez bankina, sa jednom trakom podijeljenom u 3 dijela po kojima se vozi u 2 smjera. Srednji dio je, jasno, dvosmjeran. Kada se digne pijesak, tada magična sumaglica ne dopušta uvid u srednji dio pa je neumoljivo pretjecanje uvijek iznova ispit dnevnog horoskopa. Cesta je srećom uglavnom pravac koji završava na horizontu. I sječe pustinju kao zubni konac desni ili tortu. Od nekoliko navrata u kojima sam otvorila poplašene okice jednom sam primijetila prometni znak najave zavoja. Kakvog li uzbuđenja na potezu od 600 km!

Paralelno sa opisanom trodijelnom trakom u punoj funkciji, a sa naše lijeve strane radi se nova traka zajedno s kojom će 2020. cesta postati auto – put, normalni šesterotračni sa pijeskom u sredini jer trava ne raste.

Glavna poslastica za građevinsku mafiju na odmoru u tom lijevom pejzažu bila je činjenica da se osim asfaltiranja, kolnici i betoniraju. Nismo ustanovili od čega zavisi odabir. Dakle, osim uobičajenih voljenih finišera, imali smo prigodu vidjeti strojeve za betoniranje kolnika. Izgled stroja ravan je Enterprajzu. Ima tanane nožice u odnosu na nekoliko stotina tona skalamerije na njima. Vrag zna što je u njoj, ali iza Enterprajza ostane pokakana velika glatka pločusina sa nježnom dilatacijom prema onoj susjednoj. I šljašti stamena na pustinjskom nemilosrdnom suncu.


- 10:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.