otokpiwa

Zapasali smo ozbiljan sigtseeing. U Ueno parku za start – Le Corbusier i Muzej Zapadnjačke umjetnosti.

Neki plemeniti Japanac koji se na brzinu obogatio u Ujedinjenom Kraljevstvu nakupaovao si je slika (i Rodenovih skulptura) od klasicizma na ovamo. Jest da se malo osiromašio u međuvremenu, pa je ostavio akviziciju i vratio se kući plačući. Međutim, poštena Francuska vratila je fundus poslije rata pa su u spomenutog Lekubricija poručili zgradu da obuzda ovaj vaistinu spektakularan fundus. Eto, za uzvrat su samo dobili francuskog arhića. Od svake vrste po jedno zvono, eda bi mladi japanski umjetnici imali ogledne primjerke za nauku. Zgrada je po peesu. Školski primjer.

U Ueno parku ima 10 muzeja po hektaru (kvadratnom). To je najviše u Japanu. Ipak smo otišli marendati poslije prvog. Opet sve po komad, ovaj put još više sirovoga, ali eto zaliveno sa sake rakijicom.



Zgodno je da je birtija u japanskoj kući, pa ima pauze između drvenih tanašnih krila koji se kližu po drvenim utorima zatvarajući sobu sa bambus elegantnim platicama ovičenim šarenim tekstilima. Mi smo skinuli cipele prije nego zakoračili – da ne bi netko promislio… Tamo su gospođe u odijelcima sa jastucima na trticama, klaparaju u japankama i smijulje se. Zajebano je naručiti…

Jebo' godišnji bez prigodnog koncerta. Jedan od paviljona imao je baš "Tokio traži zvijezdu"! Ušli smo na ulaz za zvijezdu, jer nam ulaz za publiku nije bio dozvoljen. Naletili na Halida >